“Htio je da mu opišem po kome su redu ove vrste drveta bile posložene, koje su figure činile, te da li je složenost linija i boja posjedovala osobiti čar. Isto tako morao sam još više pripovijedati o vrstama mramora u hodniku i dvorani, te prikazati kako su bile povezane, koje su vrste međusobno graničile, te kako su se na taj način osobito isticale.”¹

Ulazim u prostor čiju visinu ne mogu odrediti, u kome za kratak tren zaboravljam silu teže. Zidovi i strop, zaodjeveni neodređenim uzorkom javorova drveta, tvore prostor tišine. No kao da se istodobno čuju duboki tonovi što izlaze iz toplog tijela kontrabasa oslonjenog o jedan ugao prostorije.